Te ovo, te ono...no sve moje potencijalne destinacije su mi djelovale ušminkane i prenapućene turistima, te uopće nisam imao predodžbu kako bih se mogao odmoriti među svom tom masom turista. Bilo bi mi to kao da sam otišao iz mravinjaka u mravinjak. A ja sam želio upravo suprotno...

Sasvim slučajno sam od kolege s posla dobio vizitku jednog agroturizma. "Hmmmm...agroturizam" pomislih. Nije mi djelovalo baš privlačno moram priznati. Uvijek sam to nekako izbjegavao. Na upit kolege kako je tamo, samo sam dobio osmjeh, uz kratak odgovor "Samo nazovi...". I tako je sve počelo...

Na internet stranici je to prilično lijepo izgledalo. Svi neophodni podaci su se nalazili na stranici, fotografije kuće i okoline, cijene, aktivnosti... "Zašto ne." odlučih. Stupih u kontakt s vlasnicima i tako me putovanje odvelo u sjevernu Istru, podno Učke u malo selo Prapoće u "Agroturizam Šverko". Uvijek sam mislio da poznam Istru, no onda shvatih da poznam samo njenu obalu, a unutrašnjost... To kao da je drugi svijet. Male vijugave ceste koje vode između brda i dolina u okolna sela, zelenilo koje se pruža kao zeleni tepih po tim brdima, a zvukovi prirode se ne daju opisati, oni se trebaju doživjeti. Zastaje mi dah na sjećanje mog 7-dnevnog odmora. Prapoće...selo moje malo. Jutra kakva se ne mogu opisati, a ja sam ih imao privilegiju doživjeti. Sjećam se svog prvog jutra. Oko desetak minuta sam stajao na pragu kuće, promatrao kako sunce obasjava brda koja su se protezala uokolo, te dimnjake koji su već od rana jutra dimili. Zelena brda i ravnice kao da su disali zajedno sa mnom. Ni najbolji fotoaparat ne može sačuvati tu sliku. Predivno...

Vlasnici su mi rekli da postoji izvor kojeg mještani zovu "Korita". Odlučio sam izviditi. I doista na izvor se nalazi na samom ulazu u selu. Oduševio sam se! Umio sam se osvježavajućom vodom na izvoru, i time započeo novi dan. Umivao sam se više nego što je to uobičajeno, jer imao sam osjećaj da je to neka ljekovita voda koja djeluje na čovjeka. Na mene je sigurno djelovala.

Vrativši se u kuću naložio sam kamin i sjeo u fotelju. Topla šalica kave i topla vatrica odnijele su moje misli daleko od stvarnosti. Po prvi put mi potreba za saznanjem što se događa oko mene bila potpuno isčezla. Zaboravio sam da uopće postoji TV, dnevne novine i radio prijamnik. "Upravo je to bilo ono što sam tražio", pomislih u tom trenutku.

Nakon što sam tako neko vrijeme samo sjedio i nakon što me jutarnja kava potpuno razbudila odlučio sam se uputiti u zelenilo i upoznati prirodu ovog kraja. I tako sam hodao i penjao se brdom. Svako malo sam zastao i osluškivao prirodu oko mene. Nije ni čudo što su mještani sela upravo ovdje sagradili planinarski dom-Žbevnica . Pogled je pucao daleko, daleko, a u dolini se prostirao grad Buzet. Okolna brda kao da su ga štitila. Još malo sam uživao u pogledu a onda osjetivši glad odlučio sam se vratiti u selo. Načuo sam već prije da se po takvim malim istarskim selima nađe za kupiti sira, vina pa i domaćeg kruha, a u to sam se i uvjerio. Tako oboružan hranom i pićem napravio sam si carsku domaću večeru! Vatra je u kaminu još tinjala. Tako sit sam se razgorio vatru i zavalio u fotelju pored kamina i jednostavno uživao u pucketanju vatre. I tako iz dana u dan...

No sve što je dobro kratko traje. Posljednjeg sam dana već znao sve čari okolnih brda, sve okuse sela i navike njihovih mještana...jednostavno sam imao osjećaj da sam se stopio s tim selom.

Na upit vlasnika kuće kako sam se proveo svoj osmor, rekao sam da računa na mene i sljedeći put kad se odlučim na odmor. Samo se slatko nasmijao, isto kao i moj kolega s posla kad mi je rekao da samo nazovem. Vjerovatno to nije čuo prvi put, ustvari, gotovo sam siguran da nije. Aaaaaah...Prapoće, selo moje malo, do ponovnog susreta, doviđenja.

www.agrotourism.org 

Pritisnite na zgornji link in obiščite njihovo spletno stran ter rezervirajte !!!!